Od prvih slučajeva zika virusne bolesti registriranih u svibnju 2015. godine u Brazilu pa do 26.1.2016. Zika virus se proširio u preko 25 država i područja, s procjenom PAHO-a da će se nastaviti širiti i dalje na nova područja gdje ima Aedes komaraca.
Dva su glavna uzroka ovakvom brzom širenju virusa:

1. Američka populacija nije prethodno bila izložena Zika virusu i stoga nema stvorenu imunost
2. Aedes komarci, glavni vektori Zika virusa, su široko rasprostranjeni na području Amerika – prisutni su u svim područjima, osim Kanade i kontinentalnog dijela Čilea.

U Europi je do sada zabilježeno nekoliko importiranih slučajeva zika virusne bolesti (Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Švicarska, Italija, Španjolska, Portugal, Finska) u osoba koje su prethodno boravile u zahvaćenim državama. Teoretski, mogućnost daljnjeg širenja infekcije od importiranih slučajeva postoji, s obzirom da je tigrasti komarac (Aedes albopictus) udomaćen u mnogim dijelovima Europe, prvenstveno oko Mediterana. Međutim, rizik daljnjeg prijenosa Zika virusne infekcije u Europi tijekom zimskog razdoblja je izuzetno nizak jer takvi klimatski uvjeti ne pogoduju tigrastom komarcu.
S obzirom na zabilježenu povećanu učestalost prirođenih malformacija središnjeg živčanog sustava kod novorođenčadi inficiranih trudnica i neuroloških poremećaja u odraslih (kao što je Guillian Barré-ov sindrom), važno je senzibilizirati zdravstvene djelatnike i pravovremeno informirati putnike o mogućim rizicima zika virusne infekcije, naročito kod trudnica, žena koje planiraju trudnoću i osoba s težim kroničnim bolestima (imunološki poremećaji i dr) i mjerama osobne zaštite tijekom boravka u rizičnom području.

 

Zika virus je flavivirus kojeg primarno prenose komarci iz Aedes porodice, za koje je karakteristično da su aktivni danju, pri čemu su najaktivniji sredinom jutra i u razdoblju od kasnog popodneva do sumraka. Kompetentni vektori su Ae.aegypti i Ae.albopictus, dok se ostali komarci iz porodice Aedes (Ae. africanus, Ae. polynesiensis, Ae. unilineatus, Ae. vittatus i Ae. hensilli) smatraju potencijalnim vektorima.
Tigrasti komarac (Ae.albopictus) udomaćen je u mnogim dijelovima Europe, naročito oko Mediterana.

Zika virus može se prenijeti i transplacentarno ili tijekom porođaja zaražene majke, te spolnim putem.
Postoji i potencijalni rizik prijenosa Zika virusa zaraženim transfuzijskim pripravcima.
Ne postoji cjepivo ili mogućnost kemoprofilakse infekcije.

 

Serološka istraživanja u Africi i Aziji ukazuju da Zika virus tiho cirkulira u prirodi budući da su specifična protutijela nađena u velikim sisavcima (orangutani, zebre, slonovi, vodeni bivoli) i glodavcima.
Do 2007. godine virus je cirkulirao na području tropske Afrike i Jugoistočne Azije gdje je zabilježeno nekoliko epidemija, a od 2007. godine širi se izvan Afrike i Azije te se bilježe epidemije ZVB na otocima Pacifika (Savezne Države Mikronezije, Francuska Polinezija). U 2015. godini prvi autohtoni slučajevi zabilježeni su u zemljama Južne Amerike gdje je u nekoliko mjeseci infekcija poprimila razmjere široko rasprostranjene epidemije.
Prema podacima ECDC-a, do 26.1.2016. zabilježena je autohtona transmisija zika virusa u državama: Barbados, Bolivija, Brazil, Cape Verde, Kolumbija, Dominikanska Republika, Ekvador, El Salvador, Fidži, Francuska Gvajana, Gvadalupa, Guatemala, Gvajana, Haiti, Honduras, Maldivi, Martinique, Meksiko, Nova Kaledonija, Panama, Paragvaj, Puerto Rico, Saint Martin, Samoa, Solomonski otoci, Surinam, Tajland, Venezuela i Djevičanski otoci Sjedinjenih Američkih Država.

 

Prema podacima ECDC-a, na području Europe je do sada zabilježeno nekoliko importiranih slučajeva zika virusne bolesti (Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemska, Švicarska, Italija, Španjolska, Portugal, Finska) u osoba koje su prethodno boravile u državama zahvaćenim epidemijom zika virusne infekcije.

S obzirom da je tigrasti komarac (Aedes albopictus) udomaćen u mnogim dijelovima Europe, prvenstveno oko Mediterana, mogućnost daljnjeg širenja infekcije od importiranih slučajeva postoji. Međutim, rizik daljnjeg prijenosa Zika virusne infekcije u Europi, uključujući i Hrvatsku, tijekom zimskog razdoblja je izuzetno nizak jer takvi klimatski uvjeti ne pogoduju tigrastom komarcu.

 

Inkubacija Zika virusne bolesti (ZVB) iznosi 3 do 12 dana nakon uboda zaraženog komarca.
Većina infekcija (60 do 80%) je asimptomatska, a kod simptomatskih oblika najčešće se radi o blažoj kliničkoj slici akutne febrilne bolesti s osipom, artralgijom, mialgijom, konjunktivitisom i glavoboljom. Rjeđe su prisutni retroorbitalna bol i gastrointestinalni simptomi.
Zika virusna bolest obično traje 4 do 7 dana, rijetko zahtijeva hospitalizaciju te prolazi bez teških komplikacija i smrtnih ishoda.
Iako još nije pouzdano utvrđena uzročna veza, sve je više indicija da je zika virusna infekcija povezana sa povećanim rizikom neželjenih ishoda trudnoća poput spontanih pobačaja, prijevremenih porođaja ili pojave prirođenih malformacija novorođenčadi kod žena koje su tijekom trudnoće bile zaražene zika virusom. Otkada je započela epidemija Zika virusne infekcije u zemljama Južne Amerike, uočen je značajan porast u učestalosti mikrocefalije i drugih prirođenih malformacija središnjeg živčanog sustava novorođenčadi čije su majke tijekom trudnoće bile izložene zika virusu.
Također, u nekim od epidemijom zahvaćenih zemalja zabilježena je i veća učestalost neuroloških i autoimunih komplikacija (kao što je Guillian Barré-ov sindrom) u odraslih osoba, što je također predmet intenzivnog istraživanja.

 

1. Dijagnostika Zika virusne infekcije temelji se na detekciji virusne RNA iz kliničkih uzoraka akutno bolesnih osoba. S obzirom na relativno kratku fazu viremije, izravna detekcija virusa moguća je prvih 3 do 5 dana po pojavi simptoma. RNA Zika virusa u urinu detektirana je i do 10 dana nakon početka bolesti.
2. Detekcija Zika-specifičnih IgM protutijela moguća je od petog dana nakon početka bolesti, što se potvrđuje testom neutralizacije, serokonverzije ili četvrostrukim porastom titra specifičnih protutijela u parnim serumima. Serološki rezultati tumače se u kontekstu cjepnog statusa i prethodnih izloženosti drugim flavivirusnim infekcijama.

 

Liječenje
Liječenje je simptomatsko primjenom analgetika (ublažavanje boli), antipiretika (snižavanje temperature) i antihistaminika (kod pruritičkog osipa).

Javnozdravstvene mjere u epidemijom zahvaćenim zemljama

· provođenje integriranog programa suzbijanja komaraca u područjima zahvaćenim epidemijom Zika virusne infekcije je ključna mjera u cilju smanjenja njihove gustoće kao vektora infekcije. Potrebna je međusektorska suradnja i učinkovita komunikacija prema javnosti kako bi se osiguralo sudjelovanje cijele zajednice u provedbi programa suzbijanja komaraca;
· masovno korištenje komarnika na prozorima i vratima od strane stanovništva;
· aktivnosti kojima se smanjuje broj potencijalnih mjesta za legla komaraca u otvorenom/zatvorenom prostoru uklanjanjem izvora ustajale vode: redovito uklanjanje svih otvorenih spremnika s ustajalom vodom (posude i plitice za cvijeće, rabljene gume, napušteni bazeni, lokve i dr) ili, ako to nije moguće, tretiranje larvicidnim sredstvima; pravilno pokrivanje posuda s vodom, bačvi, bunara i spremnika vode;
· mjere usmjerene na kontrolu ličinki (larvicidni tretmani) i odraslih komaraca kao protuepidemijska mjera (npr. provođenje adulticidnih tretmana iz zraka).

 

· uspostava sustava praćenja nad importiranim slučajevima zika virusne infekcije:

- povećati senzibiliziranost i informiranost zdravstvenih djelatnika o postojećoj epidemiji zika infekcije kako bi se diferencijalno-dijagnostički uzela u obzir Zika virusna infekcija kod putnika povratnika iz rizičnih područja (febrilitet i/ili makulo-papularni osip kod kojih je isključena dengue ili chikungunya);

- rana detekcija importiranih slučajeva Zika virusne infekcije, naročito tamo gdje postoje kompetentni ili potencijalni vektori, kako bi se smanjio rizik autohtonog prijenosa;

- povećati senzibiliziranost i informiranost ginekologa, pedijatara i neurologa o Zika virusnoj infekciji (kongenitalne malformacije središnjeg živčanog sustava, mikrocefalija i Guillain-Barré-ov sindrom).

 

· Potrebno je privremeno odgoditi davatelje krvi 14 dana po povratku iz rizičnog područja

· Odgoditi potencijalne davatelje sjemena 28 dana po povratka iz rizičnog područja, budući da je virus nađen u sjemenu i nakon više od dva tjedna od oporavka od Zika virusne infekcije.

Preporuke za putnike tijekom boravka u rizičnim područjima i po povratku sa puta

• Tijekom boravka u rizičnom području obavezno primjenjivati mjere osobne zaštite u cilju izbjegavanja uboda komaraca i to tijekom cijelog dana, a naročito u vrijeme najveće aktivnosti Aedes komaraca (sredina jutra, od kasnog poslijepodneva do sumraka):

- upotreba repelenata, nošenje dugih rukava i dugih hlača, naročito u vrijeme najveće aktivnosti komaraca.

Pri upotrebi repelenata treba se strogo pridržavati uputa proizvođača koje se nalaze na proizvodu. Upotreba repelenata na bazi DEET-a se ne preporuča kod djece mlađe od tri mjeseca.

- upotreba mreža protiv komaraca za krevet tretiranih insekticidom dugotrajnog djelovanja u prostorima koji nisu klimatizirani ili primjereno zaštićeni od komaraca (mrežama za prozore i vrata).

· Trudnice i žene koje planiraju trudnoću koje planiraju put u rizično područje trebaju biti upoznate sa mogućim rizicima takvog puta; preporuka je da odgode put, naročito ako se radi o području sa široko rasprostranjenom transmisijom.

· Osobe s poremećajem imunološkog sustava ili drugim teškim kroničnim bolestima trebaju potražiti individualno savjetovanje kod svojeg liječnika.

· Putnik koji unutar tri tjedna po povratku iz navedenih rizičnih mjesta razvije simptome kompatibilne sa dengue, chikungunya ili zika virusnom infekcijom, treba obavezno kontaktirati svojeg liječnika.

· Trudnice koje su boravile u rizičnom području po povratku trebaju svoje putovanje spomenuti ginekologu koji prati njihovu trudnoću radi primjerene procjene i daljnjeg prenatalnog praćenja.

· Primjena zaštitnih mjera (zaštitne mreže za krevete i komarnici za prozore i vrata) protiv uboda komaraca kod simptomatskih bolesnika kako bi se spriječilo širenje infekcije na nezaražene komarce.