Cijepljenje je u povijesti započelo prvim pokušajima krajem 18 stoljeća, a stotinu godina kasnije se ozbiljno počelo provoditi.

Općenito se smatra kako je cijepljenje najveći medicinski uspjeh 20. stoljeća i cijepljenjem je spašeno više života nego bilo kojom drugom medicinskom intervencijom u povijesti.

Za ovu tvrdnju postoje jasni argumenti, a najbolje se očituju u praćenju pojave oboljelih osoba od bolesti protiv kojih se cijepi. Vidljiv je očiti pad pojave oboljelih nakon što je uvedeno cijepljenje protiv tih bolesti, a neke bolesti gotovo su potpuno nestale.

Posljednjih godina sve više se šire glasovi o velikoj štetnosti cjepiva, o gotovo potpunoj neučinkovitosti cijepljenja i općenito o cijepljenju kao o iznimno opasnom i štetnom postupku.
Time se među ljudima pojavljuje strah i nepovjerenje u cijepljenje i u osobe (liječnike) koji cijepljenje provode.

U širenje takvih informacija uključuju se i brojne poznate osobe s kojima se ljudi rado identificiraju (glumci, sportaši, političari …), a nerijetko i osobe s medicinskom naobrazbom ili iz neke druge struke prirodnih znanosti. Jedna od najpoznatijih osoba među njima je dr. Andrew Wakefield koji je u vrlo poznatom i prestižnom medicinskom časopisu objavio povezanost cijepljenja djece cijepivom MMR (protiv ospica, rubeole i mumsa) i pojave bolesti autizma. Ovaj članak odmah je doveo do brojnih sličnih istraživanja među znanstvenicima diljem svijeta, ali nitko nije dobio slične rezultate, odnosno nitko nije potvrdio povezanost cijepljenja cjepivom MMR i pojave autizma nakon toga.

Kasnije je potvrđeno i dokazano kako je dr. Wakefield u svojem radu iznio lažne podatke i dodatno da je njegovo istraživanje novčano potpomagala grupa zainteresiranih roditelja i odvjetnika koji su tužili proizvođača cjepiva kako bi dobili novčanu naknadu zato što su njihova djeca oboljela od autizma.

Zbog toga je dr. Wakefield izgubio liječničku licencu, odnosno britanska liječnička komora isključila ga je iz registra liječnika ( podaci s Wikipedije ).

Strah od cijepljenja i mogućoj velikoj škodljivosti cijepljenja proširio se cijelim svijetom zahvaljujući beskrajnim mogućnostima širenja informacija. Pojavile su se grupe ljudi koji zagovaraju odbijanje cijepljenja i nastoje na necijepljenje pridobiti što više novih istomišljenika.

Pri tome se ne vodi računa o stvarnim znanstvenim argumentima koji ne postoje kako bi ojačali ove sumnje.

Svi znanstveni argumenti koje danas poznajemo govore kako je cijepljenje sigurno i učinkovito te da neželjene reakcije koje se ponekad javljaju uz cijepljenje nisu jako opasne, a kamoli katastrofalne da bi opravdale prekidanje ili ukidanje cijepljenja.

Naprotiv, gdje god se u nekom dijelu svijeta smanji broj cijepljenih osoba tamo se nužno pojavljuju i rasplamsavaju bolesti protiv kojih se cijepi.

Želimo potaknuti ljude, osobito roditelje da s punim povjerenjem pristupaju cijepljenju svoje djece u njihovim pedijatrijskim ordinacijama.

Liječnici pedijatri jako dobro znaju i prate sva stručna saznanja o cjepivima, a ujedno poznaju i razloge kada se neka djeca ne smiju cijepiti, odnosno kada njihovo cijepljenje treba odgoditi. Također poznaju i neželjene reakcije na cjepiva i uputit će roditelje kako treba postupiti u slučaju pojave pojedinih neželjenih reakcija.

Prihvaćanjem cijepljenja roditelji će učiniti najbolje za svoje dijete i pružiti mu najbolju zaštitu od bolesti koju današnji znanstveni svijet poznaje.

Apeliramo na roditelje da ne preuzimaju na sebe breme odgovornosti za pojavu bolesti koju je njihovo dijete moglo izbjeći cijepljenjem.

 

Vaši pedijatri udruženi u stručno Društvo za primarnu i socijalnu pedijatriju pri Hrvatskom liječničkom zboru.