Hrvatsko društvo za
preventivnu i socijalnu
pedijatriju

 

  

 

 

 

 

 

 

Mreža pedijatrijskih

ordinacija u RH

 

Knjige, udžbenici, DVD

prof. dr. Josip Grgurić,
prim. dr. sc. Milivoj Jovančević i suradnici:

"Preventivna i socijalna pedijatrija"

knjiga socijalna preventivna pedijatrija small

Opširnije...

 

Prim.mr.sc. Giovana Armano, dr. med.
specijalistica pedijatrije

"Pedijatar u kući"

pedijatarukuci

Opširnije...

 

Duško Mardešić, Ivo Barić: "Pedijatrija", udžbenik

pedijatrija-udzbenik

Opširnije...

 

 

Irena Bralić i suradnici: "Prevencija bolesti u dječjoj dobi",

sveučilišni priručnik / udžbenik

model-udzbenika

Opširnije...

 

 

Dr. Marija Čatipović: Savjeti za majku i dijete (DVD)

 

catipovic-savjeti1

Opširnije...

kongres 2019 prva obavijest naslovnica2

BUDUĆNOST HRVATSKE PRIMARNE PEDIJATRIJE
Đurđa Španović (1), Andrea Kostinčer-Pojić (2), Urelija Rodin (3), Irena Bralić (4), Mirjana Kolarek-Karakaš (5)
 
1 Predsjednica Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju,
Specijalistička pedijatrijska ordinacija Zagreb
2 Specijalistička pedijatrijska ordinacija Zagreb
3 Hrvatski zavod za javno zdravstvo
4 Specijalistička pedijatrijska ordinacija Trogir
5 Specijalistička pedijatrijska ordinacija Varaždin
Adresa za dopisivanje : Đurđa Španović, Spec. pedijatrijska ordinacija, 10 040 Zagreb, Grižanska 4
 
Sažetak
U skladu s očekivanjima roditelja i u interesu djece, osobito unaprjeđenja i očuvanja njihova zdravlja, nužno je osigurati i pružiti maksimalno moguću zdravstvenu zaštitu, sukladnu obvezujućim nacionalnim i međunarodnim propisima. Svrha članka je ukazati na rezultate modela zdravstvene skrbi za djecu gdje je pedijatar nositelj zdravstvene zaštite djece na primarnoj razini. Da bi utvrdili koja su očekivanja roditelja i što predlažu kao mogućnosti daljnjeg unaprjeđenja kvalitete rada u djelatnosti za zaštitu zdravlja djece predškolske dobi, provedeno je kao pilot istraživanje anonimno anketiranje u nekoliko ordinacija. Provedena je i analiza kadrovskih promjena u razdoblju 1995.-2010. godine uz pokazatelje rada te pokazatelje demografskih promjena koje mogu utjecati na planiranje organizacije i rada. U cilju iznalaženja optimalnih rješenja za poboljšanje kvalitete primarne zdravstvene zaštite djece, uz zalaganje struke i dobre pokazatelje rada, potrebna je volja i odluka mjerodavnih da se u okvirima zakonske regulative stvore svi preduvjeti nužni za daljnje unaprjeđenje, praćenje i evaluaciju primijenjenog modela.
Deskriptori: dijete, zdravlje, kvaliteta zdravstvene zaštite, pedijatrijska skrb na primarnoj razini, Hrvatska
 
Uvod
U Republici Hrvatskoj (RH), prema Ustavu i zakonima, djeca postaju odrasle osobe s 18 navršenih godina života. Sva djeca do 18. godine života, sa stalnim prebivalištem u RH, imaju pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu te su im osigurana prava koja proizlaze iz obveznoga zdravstvenog osiguranja 1. Kao jedna od 193 zemlje potpisnice Konvencije o pravima djeteta, 2 Hrvatska se obvezala na usklađivanje nacionalnog zakonodavstva i prakse sukladno navedenom međunarodnom dokumentu koji naglašava da zdravstvena zaštita treba biti dostupna svoj djeci i maksimalno moguća prema najvišim dostupnim standardima svake zemlje. Osim Konvencije, Hrvatska je od 2003. godine potpisnica Milenijske deklaracije 3 koja se u svom 4. razvojnom cilju posebno zalaže za smanjenje smrtnosti novorođenčadi i djece, jer umiranje u prvim godinama života još uvijek predstavlja značajan globalni zdravstveni problem. U svrhu maksimalnih postignuća ovog cilja, u Hrvatskoj su razrađeni pod ciljevi usmjereni na sigurno majčinstvo s dobrom antenatalnom skrbi, regionalizacijom perinatalne zaštite i osiguranjem potrebnog broja pedijatara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti djece3. Od sredine 20. stoljeća u Hrvatskoj se primarna zdravstvena zaštita djece povodi u pedijatrijskim dispanzerima i ordinacijama 4, a obuhvaća integriranu zdravstvenu zaštitu, odnosno kurativne preglede i preventivni rad u savjetovalištu za zdravu djecu, temeljen na razrađenom Planu i programu mjera zdravstvene zaštite5. Nužno je istaknuti da se kontinuirani savjetovališni rad odvija već desetljećima primjenom mjera unaprjeđenja zdravlja i prevencije bolesti s naglaskom na rane intervencije u djetinjstvu kojima se nastoji zaustaviti ili u maksimalnoj mjeri spriječiti daljnji razvoj utvrđenih poremećaja, a time i smanjiti buduće zdravstvene i socijalne troškove6. Tijekom razvoja pedijatrijske djelatnosti na primarnoj razini, razvijala se i potrebna infrastruktura odnosno prostori prilagođeni potrebama zdravstvene skrbi djece (odvojen prostor za savjetovalište za zdravu djecu, izolacija, dodatni sanitarni čvorovi i dr.) što je definirano Pravilnikom o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti.7 Ulaganja u zdravstvenu zaštitu i rani razvoj djece su i gospodarski isplativa, jer su zdrava i sposobna djeca temelj uspješnog društva.4,,6 Stoga struka stalno podsjeća da država i društvo ne smiju interese i prava djece spuštati u razini prioriteta. Svrha ovog pregleda je ukazati na rezultate našeg modela zdravstvene skrbi za djecu gdje je pedijatar nositelj zdravstvene zaštite djece na primarnoj razini. Da bi utvrdili koja su očekivanja roditelja i što predlažu kao mogućnosti daljnjeg unaprjeđenja zdravstvene zaštite djece predškolske dobi, provedeno je anonimno anketiranje u nekoliko ordinacija. Osim ovog subjektivnog mjerila kvalitete analizirani su pokazatelji organizacije i rada u djelatnosti uz prikaz demografske situacije koja je od važnosti za zdravstveno planiranje i razvoj struke.
Istraživanje o zadovoljstvu i očekivanjima roditelja vezano uz zdravstvenu zaštitu djece
Osobno zadovoljstvo korisnika je jedan od neizostavnih instrumenata u ocjenjivanju kvalitete zdravstvene zaštite8. Uvid u zahtjeve i očekivanja pacijenata je temelj za definiranje mjera koje treba poduzeti za unaprjeđenje djelatnosti. U tu svrhu provedeno je pilot istraživanje, u obliku anonimnog anketnog upitnika za roditelje u pedijatrijskim ordinacijama u Varaždinu, Trogiru i Zagrebu tijekom mjeseca lipnja 2012. godine. Od distribuiranih 320 anketnih listića bilo je 295 (92,2%) pravilno ispunjenih, ostali su nepravilno ispunjeni i jedan neispunjeni. Nakon provedenog pilot istraživanja na uzorku pedijatrijskih ordinacija, stupanj zadovoljstva korisnika zdravstvenom zaštitom kao metodu mjerenja subjektivne kvalitete skrbi, bilo bi poželjno provesti u cjelokupnoj djelatnosti.
Cilj ankete je bio utvrditi očekivanja i zadovoljstvo roditelja u odnosu na zadržavanje i razvoj postojećeg modela primarne zdravstvene zaštite djece kao i saznati koja je komponenta kvalitete zdravstvene zaštite koju najviše cijene: stručnost, dostupnost ili ljubaznost te kakva je percepcija roditelja vezano uz unaprjeđenje zdravstvene zaštite uvođenjem informatizacije odnosno unutarnjom (re)organizacijom vezanom za dostupnost . Ponudili mogućnost da roditelji iznesu prijedloge za unapređenje primarne zdravstvene zaštite djece. Kako dobiveni rezultati nisu pokazali značajnu razliku po regijama, a radi se o pilot istraživanju sa testiranjem sadržaja upitnika, prikazali smo ih zbirno.
Na pitanje da li očekujete da će pedijatar i dalje skrbiti za zdravlje djece dobili smo pozitivan odgovor u gotovo 99 % slučajeva. Treba napomenuti da su ispitanici već izborom liječnika za svoje dijete potvrdili da imaju pozitivan stav prema postojećem modelu. Visoki postotak pozitivnog odgovora očekivanja tumačimo kao potvrdu želje pacijenata da takav model treba i zadržati (Tablica 1.). Od svih ispitanika 64,1% je stupnjevalo ponuđene komponente kvalitete dok ih je11% navelo da su im sve komponente podjednako važne, 24,7% roditelja je odabralo samo jednu komponentu, odnosno 91,8% opredijelili su se za stručnost kao najvažniju odrednicu kvalitete rada. Među onima koji su stupnjevali važnost pojedinih komponenti isto je na prvom mjestu stručnost kao kvaliteta. Dostupnost je pretežno na drugom mjestu, a ljubaznost na trećem mjestu (Tablica 2.). Na pitanje koje se odnosilo na prijedloge roditelja za poboljšanje kvalitete zdravstvenih usluga komentare je dalo 43% roditelja.
 
Zaključci temeljeni na rezultatima ankete:
1. Zadržati i unaprijediti model zdravstvene zaštite gdje je pedijatar nositelj zdravstvene skrbi za djecu na primarnoj razini.
2. Stručnost je najvažnija komponenta koju roditelji očekuju u zdravstvenoj zaštiti djeteta
3. Duljina čekanja na pregled u pedijatrijskim ordinacijama roditeljima predstavlja važnu zapreku u očekivanoj dostupnosti zdravstvene zaštite.
4. Uvođenje informatizacije je prepoznato kao unaprjeđenje zdravstvene zaštite .
5. Primjedbe i prijedlozi roditelja su najviše vezani uz bolja organizacijska rješenja, komunikacijska i informatizacijska rješenja kao i želja da pedijatar skrbi za zdravlje djece do adolescencije.
Organizacijski oblik zdravstvene zaštite djece
Organizacijski oblik zdravstvene zaštite djece u kojem o njima brine pedijatar odnosno model gdje je pedijatar nositelj zdravstvene skrbi djece na primarnoj razini uspostavlja se otvaranjem dispanzera za djecu iza Drugog svjetskog rata.4 Pedijatri provode zdravstvenu zaštitu djece predškolske dobi gdje god je to bilomoguće provesti u praksi. Današnji rad pedijatrijskih ordinacija sa specijalistom pedijatrom i srednjom medicinskom sestrom je zakonski definiran 1993. godine kada dolazi i do ukidanja više medicinske sestre u timu. Istovremeno se povećava standardni broj osiguranika po timu za 17,6 % ( s 850 na 1000 djece ).Kao posljedica navedenog došlo je do gotovo udvostručenje obima rada koji je mjerljiv bodovnim i vremenskim normativima ( „Plava knjiga" ) što u konačnici može ugroziti kvalitetu izvršenja, povećava duljinu čekanja na pregled te povećava mogućnost nastanka stručne pogreške .
Opredjeljenje za ovaj model zdravstvene zaštite predškolske djece se potvrđuje Zakonom o zdravstvenoj zaštiti iz 2003. godine se naglašava da pedijatar u primarnoj zdravstvenoj zaštiti skrbi za djecu predškolske dobi gdje god je to moguće ostvariti.
 
Pedijatrijske ordinacije
U razdoblju 1995. -2010. godine bilježimo trend pada broja ordinacija u djelatnosti zdravstvene zaštite predškolske djece. Od 296 u 1995. godini broj ordinacija je pao na 254 u 2010. godini što je smanjenje za 15 % (slika 1.). Zatvaranje ordinacija posljedica je poslijeratnih zbivanja u društvu, tendencija u zdravstvenoj politici kojom se promovira model obiteljskog liječnika kao nositelja sveukupne primarne zdravstvene zaštite te smanjenja upućivanja liječnika na specijalističko usavršavanje iz pedijatrije za potrebe primarne zdravstvene zaštite .
Specijalističko pedijatrijsko usavršavanje za potrebe primarne zdravstvene zaštite
Veliki val edukacije specijalista pedijatara koji se zbio krajem osamdesetih 20. stoljeća polako se gasi tijekom devedesetih godina. Tada bilježimo gotovo potpuni prestanak upućivanja na specijalizacije iz pedijatrije za potrebe primarne zdravstvene zaštite te 2002.godine imamo najmanji broj specijalizanata (18)9. Prijetnja postupnog gašenja djelatnosti donekle je ublažena mirovinskom politikom kojom je produžen radni vijek, a dijelom i prelaskom pedijatara iz bolnica i specijalističko-konzilijarne djelatnosti u primarnu zdravstvenu zaštitu. Zahvaljujući dostatnoj edukaciji pedijatara u prethodnom razdoblju dolazi do porasta udjela specijalista pedijatara u djelatnosti, tako da sa 72% u 1995. godini raste do 98% u 2010. godini.
Također zabrinjavajuća je bila neravnomjerna distribucija ordinacija za zaštitu zdravlja djece predškolske dobi prema kojoj su veliki gradovi Zagreb i Split imali zadovoljavajuću popunjenost mreže ordinacija dok su istočna Slavonija te neke sjeverozapadne županije i Istra imale svega oko 50 % potrebnih ordinacija prema podacima iz 2004. godine.
Od 2005 započinje upućivanje na specijalizaciju ubrzanim tempom kroz tri godine . Rezultat toga je popunjavanje mreže ordinacija posebno u deficitarnim županijama što pratimo zadnje dvije godine. Važno je za napomenuti da se planiranje daljnje specijalističke edukacije treba provoditi u skladu s realnim potrebama lokalnih zajednica, imajući u vidu i kontinuirano smanjivanje nataliteta i udjela djece u ukupnom stanovništvu. Dokument kojim se regulira optimalna distribucija ordinacija i koji osim populacijskih uvažava i druge elemente dostupnosti zdravstvene zaštite poput zemljopisnih i gospodarskih je Mreža javne zdravstvene službe koja je donesena 2009. godine10.
Popunjenost pedijatrijskih timova i obuhvat djece pedijatrijskom zdravstvenom skrbi na primarnoj razini
U promatranom razdoblju je broj pedijatrijskih ordinacija smanjen za 15 %, a prosječan broj djece predškolske dobi po pedijatrijskom timu je narastao za 12 % (slika 2.). Za 2012. godinu bilježi se povećanje prosječnog broja djece po timu na 932 djece ako se računa ju djece životne dobi od 0-7 godina. Budući da su timovi djelomično popunjeni djecom od 7 -18 godina , prosječna popunjenost tima djecom od 0 -14 godina je 1288 , a djecom od 0-18 godina je 1329 djece.12
Od ukupno osigurane djece predškolske dobi 2005. godine je u pedijatrijskoj skrbi bilo 75%, ali njihov obuhvat značajno raste zadnjih pet godina i u 2010. godini je 85% djece predškolske dobi u skrbi pedijatara na primarnoj razini.11 Taj trend ne bilježimo za djecu školske dobi, jer je svega jedna trećina djece od 7 do 14 godina u skrbi pedijatra (slika 3). Važno je istaknuti da se Mreža za potrebe zdravstvene zaštite djece predškolske dobi popunjava pa je trenutno ugovoreno 267 timova , a za popunu nedostaje 62 tima (na specijalizaciji je oko 40 specijalizanata). Povećani obuhvat djece predškolske dobi zadnjih godina rezultat je pozitivne zakonske i pod zakonske regulative kojom se roditelji usmjeravaju na izbor pedijatra kao liječnika svog djeteta predškolske dobi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, povećanja broja pedijatara nakon specijalističkog usavršavanja od 2005. godine i popunjavanjem mreže ordinacija. Nakon popunjavanja Mreže liječnicima koji su na specijalizaciji steći će se uvjeti za daljnje smanjenje standardnog broja osiguranika po timu i time omogućiti kvalitetniji rad.
Demografski pokazatelji
Biološki opstanak neke zajednice prije svega ovisi o broju rođenih, a u suvremenom društvu je usko povezan s gospodarskom razvijenošću i određenim mjerama populacijske politike u zemlji. Prema dugogodišnjem kretanju demografskih pokazatelja13 Hrvatska je u izrazito nepovoljnoj situaciji. Zadnjih 20 godina, točnije od 1991.godine ušli smo u depopulacijsku fazu prirodnog kretanja stanovništva i svake godine umire 8.000-10.000 stanovnika više nego što ih se rađa (slika 4).
Prirodno kretanje stanovništva je negativno, s niskom natalitetnom stopom 9-10/1.000 stanovnika, mortalitetnom 11-12 na 1000 stanovnika i negativnom stopom proridnog kretanja od - 2.13 Ovaj trend pada nataliteta nalazi se i u nekih članica Europske unije, ali u prosjeku je natalitet u razdoblju 1995.-2010. godine iznad 10,5/1.000 stanovnika14, dok je u Hrvatskoj ispod 10/1.000 stanovnika i to još od 1998. godine. U strukturi stanovnika su mlađi od 14 godina znatno ispod biološkog praga i čine oko 15% stanovništva. Prilikom zadnjeg Popisa 2001. godine zabilježeno je 1, 053.240 djece u dobi 0-18 godina, od toga ih je17% u dobi do 14 godina i 7% u dobi do 7 godina. Kako nisu objavljeni podaci o strukturi stanovništva prema Popisu 2011. godine, ali postoje godišnje procjene Državnog zavoda za statistiku, možemo vidjeti da je od 2001.-2010. godine nastavljeno smanjivanje udjela djece ispod 14 godina u ukupnom stanovništvu Hrvatske do 15% koliko je i u Europskoj uniji u prosjeku. Međutim, Hrvatska i dalje ima trend pada, a u Europskoj uniji u prosjeku je zaustavljen pad udjela djece ispod 14 godina. 13-14
Uz ovakva demografska kretanja posebice nam je kao društvenoj zajednici važno kako brinemo za rast i razvoj svakog djeteta. Na početku života i u prvim godinama najintenzivnijeg razvoja je kontakt djeteta i njegove obitelji najučestaliji sa sustavom zdravstva. Stoga je od osobite važnosti da djeca dobiju najbolju moguću zdravstvenu skrb, a roditelji podršku i znanje koje će im pomoći u stavaranju optimalnih uvjeta za rast i razvoj njihovog djeteta što im je osigurano pedijatrijskom skrbi na primarnoj razini.
Pokazatelji rada djelatnosti za zaštitu zdravlja djece predškolske dobi
Pokazatelji kurativne zdravstvene zaštite
Sve aktivnosti u pedijatrijskim ordinacijama povezane s liječenjem bilježe se šiframa iz Popisa dijagnostičko-terapijskih postupaka te prate putem dnevnih i mjesečnih izvješća. Zbirni podaci prikupljeni iz svih ordinacija statistički su obrađeni te prikazani na Slici 5. Ukupni posjeti zbog liječenja su do 1997. godine bili ispod 10.000 po jednom djetetu, a nakon toga su u porastu i od 2001.-2010. godine su u rasponu 10.000-12.000 po djetetu no omjer pregleda i udio upućivanja u specijalističko-konzilijarnu zaštitu u odnosu na ukupan broj posjeta nije se bitno mijenjao. Kao indikator kvalitete i učinkovitosti jedne djelatnosti na primarnoj razini koristi se broj upućivanja u ostale zdravstvene djelatnosti i on je neprekidno ispod 2 upućivanja po djetetu u odnosu na broj posjeta što iznosi manje od 20 %. Iako upućivanje može biti u različite svrhe i kao mjera nije precizna ona je ipak pokazatelj da se više od 80 % kazuistike obavlja u primarnoj zdravstvenoj zaštiti bez opterećenja ostalih razina. Možemo zaključiti da je u pedijatrijskoj djelatnosti, unatoč dodatnom opterećenju prouzročenom administrativnim odlukama osiguravatelja, zadržana dostignuta razina kvalitete zdravstvene zaštite. No sustav je prenapregnut. Nužno je provesti smanjenje standardnog broja osiguranika po timu kako bi se moglo unaprjeđivati djelatnost, a da se pri tome ne ugrozi korisnike i provoditelje.
Od 2008. godine zamjećujemo promjenu odnosa broja pregleda i ostalih postupaka u odnosu na broj posjeta što će biti potrebno dodatno analizirati. U to vrijeme je započela informatizacija u primarnoj zdravstvenoj zaštiti koja je mogla utjecati na strukturu radnih procesa u ordinacijama i na način bilježenja informacija. 2008. godine započinju i promjene u bilježenju pregleda za potrebe osiguravatelja. Zamjećujemo i promjenu navika pacijenata da češće koriste telefonsku i e-mail komunikaciju.
b) Pokazatelji preventivne zdravstvene zaštite
Iz statistički obrađenih podataka prikupljenih izvješćima iz rada pedijatrijskih ordinacija vidi se kontinuirano izvršenje preventivnih postupaka (sistematskih i kontrolnih pregleda i savjetovanja) – slika 6. Iskazani su ukupnim preventivnim postupcima koji se sastoje prema izvješćima od sistematskih pregleda, kontrolnih pregleda te savjetovanja. Cijepljenje djece nije posebno iskazano jer se vrši uvijek uz sistematski pregled ili nakon kontrolnog,ciljanog pregleda. Također nisu iskazani brojni drugi preventivni postupci koji se tradicionalno izvršavaju u savjetovalištima za djecu, jer nisu uvršteni u Popis dijagnostičko-terapijskih postupaka osiguravatelja ( kontrolni, namjenski pregledi, skrininzi, individualno savjetovanje zdravog djeteta kao i djeteta s odstupanjem u rastu i razvoju, pregledi kronično bolesnog djeteta, zdravstvena edukacija roditelja i djeteta, individualna i grupna savjetovanja o njezi, prehrani, upućivanje u habilitacijske procese te nadzor nad provođenjem tih postupaka kao i drugi preventivni postupci). U ukupnom broju preventivnih postupaka može se zamijetiti umjereni pad preventivnih postupaka nastao nakon 1997. kao posljedica povećanja standardnog broja djece po timu, povećanog prosječnog broja djece po timu te povećanog opterećenja rada povećanim dnevnim brojem posjeta (s 34 na 58). Precizna analiza pokazuje da se povećano opterećenje rada odrazilo upravo na smanjenje izvršenja savjetovanja, a pri tom je broj izvršenih sistematskih i kontrolnih pregleda zadržan na istoj razini. Zbog preventivnih postupaka koji nisu uvedeni niti šifrirani u Popisu dijagnostičko-terapijskih postupaka upitno je bilježenje i praćenje izvršenja.
Kroz dugi niz godina bilježimo visok cjepni obuhvat zahvaljujući kojem su gotovo u potpunosti nestale bolesti protiv kojih se cijepi u dječjoj dobi15
 
Rasprava i zaključci
Budućnost hrvatske primarne pedijatrije ne bi trebala biti upitna, jer su temeljne pretpostavke za njen daljnji razvoj (specijalizirani kadar, potrebna infrastruktura, kontinuirano provođenje integrirane zdravstvene zaštite, povoljni pokazatelji preventivnog rada) uspostavljene kroz nekoliko prethodnih desetljeća. Dosegnuta je visoka razina kvalitete zdravstvene zaštite, uz dobre zdravstvene pokazatelje, manju smrtnost i pobol, visoki cjepni obuhvat, redovite sistematske preglede te provođenje kontinuiranog savjetovališnog preventivnog rada. 16-18
Pružanjem kurativne zdravstvene zaštite i kontinuiranim individualnim preventivnim radom u savjetovalištima za zdravu djecu (koji se odvija praćenjem rasta i razvoja, prehrane, ranim pravovremenim otkrivanjem odstupanja u razvoju, ranim otkrivanjem kongenitalnih anomalija) uz ostale preventivne mjere te provođenjem obveznog cijepljenja dolazi do smanjenja smrtnosti i pobola, posebno od zaraznih bolesti. Dojenačka smrtnost od 4,4/1.000 živorođenih u 2010. godini je u prosjeku Europske unije i odnosi se na perinatalne uzroke i kongenitalne malformacije. Smrtnost u dječjoj dobi je u najvećem udjelu zbog nesreća te malignih neoplazmi, bolesti živčanog sustava i kongenitalnih malformacija.19
Prema stručnim smjernicama radi se na unaprjeđenju zdravlja (primjerice smjernice o prirodnoj prehrani), sprječavanju deficitarnih stanja (anemija, rahitis), ranom otkrivanju asimptomatskih bolesti i poremećaja, kvalitetnijem zbrinjavanju kroničnih nezaraznih bolesti te pravovremenom uključivanju u habilitacijske postupke . Ovakav model organizacije je doveo do manjeg opterećenja sekundarne zdravstvene zaštite (manje upućivanje na specijalističke preglede i bolničko liječenje) te je ekonomski isplativiji (manje nepotrebno propisivanje antibiotika, zbrinjavanje većine akutnih bolesti, stručniji nadzor nad kroničnim bolestima dječje dobi, pridržavanje stručnih smjernica i dr ). Sve navedeno je realna osnova za održanje modela gdje je pedijatar nositelj zdravstvene zaštite djece na primarnoj razini, kako prema našim iskustvima, tako i prema činjenicama zasnovanim na dokazima iz literature. 20 -22 Europsko pedijatrijsko društvo23 i stručna pedijatrijska društva Hrvatskog liječničkog zbora9 također preporučuju da zdravstvenu zaštitu djece na primarnoj razini, od rođenja do kasne adolescentne dobi, provode pedijatri i da pri tome imaju najvažniju ulogu u kreiranju i primjeni zdravstvene politike za djecu te određivanju mjera prevencije i nadzoru zdravstvene zaštite. Treba poticati implementaciju preventivnih mjera u svakodnevni rad i uvođenje dopunskih programa na nacionalnoj i lokalnoj razini. Prema Planu i programu mjera zdravstvene zaštite djece iz obveznog osiguranja provodi se mjerljiv preventivni rad koji u dnevnom opsegu iznosi više od 30 % svakodnevnog djelovanja. Treba raditi na poboljšanju horizontalne, a osobito vertikalne povezanosti struke kao i povezanosti s drugim resorima koji sudjeluju u brizi za dijete, osobito socijalna skrb i djelatnost odgoja i obrazovanja, kako na lokalnoj tako i na državnoj razini. Novi morbiditet, posebno vezano uz mentalno zdravlje, zahtijeva multidisciplinarni pristup uključivanjem postojećih i uvođenjem novih stručnih timova čiji rad bi bio definiran odgovarajućim propisima.Budući da su ljudski resursi najvažniji uvjet za djelatnost, nužno je provoditi kontinuirano specijalističku edukaciju radi popunjavanja Mreže sukladno potrebama. Standardni broj osiguranika po pedijatrijskom timu treba biti takav da omogući kvalitetan rad (kraće čekanje na pregled) i ne ugrozi pružanje svih vrsta usluga, kako u kvantitativnom smislu tako i kvalitativno. Smanjenjem broja osiguranika po timu osiguralo bi se kraće čekanje na uslugu, smanjena je mogućnost stručne greške i ostalo bi više vremena za preventivni savjetovališni rad. Sve zdravstvene usluge potrebno je evidentirati, pratiti njihovo provođenje u prikladnom informatičkom obliku da bude moguća evaluacija svakodnevnog rada i njegovo daljnje unaprjeđenje. U svrhu unaprjeđenja kvalitete treba pratiti očekivanja i zahtjeve roditelja koji su usmjereni na zadržavanje postojećeg modela skrbi i prema smanjenju čekanja i u primarnoj i specijalističko-konzilijarnoj zaštiti. Međutim, osim zalaganja struke i dobrih pokazatelja rada, potrebna je volja i odluka mjerodavnih da se u okvirima zakonske regulative stvore svi preduvjeti nužni za daljnje unaprjeđenje, praćenje i evaluaciju primijenjenog modela.
 
Literatura
1. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju. Narodne novine, 158/08
2. United Nations. Convention on the Rights of the Child 1989., http://www.unicef.org/crc/files/Rights_overview.pdf (pristupljeno16.04 2012)
3. Izvješće o napretku i ostvarivanju Milenijskih ciljeva razvoja u Republici Hrvatskoj. Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP). Zagreb, 2006.
4. Grgurić J. „Quo Vadis" Hrvatska pedijatrija? Paediatr Croat 2005;49(Supl 1):8-12
5. Plan i program mjera zdravstvene zaštite. Narodne novine 126/06
6. Shonkoff JP. Importance of early childhood development u: Encyclopaedia on early Childhood development, 2009. http.//www.child-encyclopaedia.com
7. Pravilnik o minimalnim uvjetima u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme za obavljanje zdravstvene djelatnosti. Narodne novine, 61/11
8. Eldar R. Vrsnoća medicinske skrbi. Medicinska naklada. Zagreb, 2003.
9. Meštrović J, Trošelj M, Rodin U. Pokazatelji zdravstvenog stanja djece i demografskog stanja pedijatara u Hrvatskoj u okolnostima novih bolesti djece. Pediatr Croat 2010; 54 (Suppl 2): 9-14.
10. Mreža javne zdravstvene službe. Narodne novine, 98/09
11. Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2010. godinu. Hrvatski zavod za javno zdravstvo 2011. godine
12. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje – Direkcija Zagreb. Služba za ugovaranje zdravstvene zaštite. Interni podaci za djelatnost zdravstvene zaštite djece predškolske dobi na dan 31.01.2012. godine
13. Državni zavod za statistiku. Procjena stanovništva Republike Hrvatske prema spolu i pojedinačnim godinama starosti sredinom 2010. Priopćenje br.7.1.4. od 14.09.2011. http://www.dzs.hr /, pristupljeno 19. 05. 2012.).
14. World Health Organisation. Health for All Database, January 2012. (pristupljeno 02. srpnja 2012)
15. Hrvatski zdravstveni pokazatelji. Gl.urednici: Milinović D, Baklaić Ž. Uredništvo: Capak K, Dečković-Vukres V, Gjenero-Margan I, Hrabak-Žerjavić V, Kuzman M, Ljubičić M, Mlinarić-Galinović G, Rodin U, Strnad M. Izdavači: Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Hrvatski zavod za javno zdravstvo; Zagreb, 2008.
16. Grgurić J, Hiršl-Hećej V. Pokazatelji zdravstvene zaštite djece u Hrvatskoj. Paediatr Croat 1999;43:19-25
17. Lipovac D. Zdravstvena zaštita djece u novim, prijelaznim uvjetima. Paediatr Croat 1999;43:39-40
18. Grgurić J, Jovančević M, Rodin U. Child health care indicators in Croatia. In: ESSOP 2005 - Annual Meeting of the European society for Social Pediatrics and XVII Symposium of Social Pediatrics. Šibenik 2005; 4-15.
19. Rodin U. Pokazatelji zdravstvenog stanja djece u Hrvatskoj. Paediatr Croat 2005; 49 (suppl 1):1-7
20. Katz M, Rubino A, Collier J, Rosen J, Ehrich H. Demography of Pediatric Primary Care in Europe: Delivery of Care and Training. Pediatrics 2002;109;788-796
21. Freed GL, Nahra TA, Wheeler JRC. Which physicians are providing health care to America'schildren. Arch Pediatr Adolesc Med 2004;158:22-26
22. Hall D, Sowden D. Primary care for children in the 21st century. BMJ 2005; 330:430-1.
23.Kohler L. Perspectives on preventive and social paediatrics. Paediatr Croat 1999; 43
(suppl 2):9-13
 
Summary
In line with expectations of parents and interest of children, and especially development and preservation of their health, it is necessary to ensure and provide maximum health care, in accordance with binding national and international regulations. Purpose of this review is to show results of our model of health care for children, where pediatrician is the holder of that health care on primary level. I order to determine the expectations of parents and what do they propose as possibility for further development of quality in work with preschool children, a pilot study was performed utilising an anonymous poll in several offices. This study also provides an analysis of the changes in both physician and patient demographics during period 1995. – 2010., as well as indicators of physician work load, all of which influence the organization and implementation of optimal health care. To find best solutions to improve quality of primary health care for children, with the commitment of profession and good indicators of work, the support of health care administrators is also required to create all conditions needed for futher improvement, observation and evaluation of the applied model.
 
Deskriptors: child, health, quality of health care, primary health care for children, Croatia
 
buducnost-tabl1
Tablica 1. Upitnik o zadovoljstvu zdravstvenom uslugom u djelatnosti za zaštitu zdravlja djece predškolske dobi
 
 
 
buducnost-tabl2
Tablica 2. Stupnjevanje pojedinih komponenti kvalitete prema upitniku o zadovoljstvu zdravstvenom uslugom
 
 
buducnost-sl1
Slika 1. Broj liječnika u djelatnosti za zaštitu zdravlja djece predškolske dobi u razdoblju 1995.-2010. godine
Figure 1. Physicians in primary health care service for preschool children in the 1995-2010 period
 
 
buducnost-sl2
Slika 2. Prosječan broj djece predškolske dobi po jednom timu u razdoblju 1995.-2010. godine
Figure 2. Average number of preschool children per one team in the 1995-2010 period
 
 
buducnost-sl3
Slika 3. Osiguranici prema dobnim skupinama u skrbi za zaštitu zdravlja djece predškolske dobi i djelatnosti obiteljske medicine
 
 
buducnost-sl4
Slika4. Prirodno kretanje stanovnika u Republici Hrvatskoj od 1991.-2011. godine
Figure 4. Population natural trend in Republic of Croatia in the 1991-2011 period
 
 
buducnost-sl5
Slika 5. Posjeti zbog bolesti i liječenja u djelatnosti zaštite male djece po 1 djetetu u skrbi 1995.-2010. godine
 
 
buducnost-sl6
Slika 6. Preventivni rad (sistematski, kontrolni i ciljani preventivni pregledi) i posebna preventivna savjetovanja 1995.-2010. godine

Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića. Više o kolačićima: Izjava o privatnosti.